Kada smo preblizu vratima, ne možemo vidjeti kvaku te ih otvoriti i izaći kroz njih. Isto tako je i s mislima i emocijama. Kada smo preplavljeni njima, ne možemo vidjeti dalje od njih, ne možemo djelovati u skladu sa svojim stavovima i vrijednostima nego djelujemo u skladu s emocijom ili mislima koji nam se pojavljuju u umu. Naš um je stvoren tako da misli negativno. Zašto? Zato što nas je na taj način štitio od davnih vremena. Isto kao i emocije poput straha, one su ukazivale na realnu životnu prijetnju. Primjerice, kada bi se naši pretci iz pradavnih vremena našli ispred medvjeda ili neke druge divlje životinje, pojavila bi im se misao da je ta životinja opasna i da će ih napasti. Skladno tome, pojavio se i strah. To im je pomoglo da se zaštite te da djeluju kako bi sačuvali svoj život. Danas takvih realnih prijetnji imamo zanemarivo malo. No naš um i dalje djeluje tako jer je tako evolucijski ˝konstruiran˝. Stoga se moramo naučiti odmaknuti od ˝vrata˝, odnosno od naših misli i emocija, sagledati ih te nastaviti djelovati u skladu sa svojim vrijednostima, a ne preplavljeni emocijama i negativnim mislima. U tome nam može pomoći mindfulness- psihoterapijska tehnika usredotočenom svjesnošću. Ona nas uči kako se odmaknuti od svojih misli i emocija, kako ih sagledati iz drugog kuta te doživjeti na jedan drugačiji način. Ova je tehnika vrlo jednostavna te se može koristiti svakodnevno, a njezine dobrobiti su razne.

U hrvatskom jeziku pojam mindfulness prevodi se kao pomnost, usredotočena svjesnost, svjesna pažnja, sveprisutnost i puna svjesnost. Mindfulness je biti svjestan onoga što se događa sada, u sadašnjosti, bez ometanja. Biti svjestan (imati svijest o sadašnjem trenutku) je urođena, prirodna tendencija i sposobnost koju svi imaju.

Mindfulness trening koristi se za tretiranje raznih poremećaja poput depresije i anksioznosti, ali je koristan i u drugim slučajevima poput: stresa, nesanica, kod ljudi koji pretjerano brinu o mogućim katastrofama, kod ljudi koji imaju sklonost razmišljanja negativno, poteškoća s koncentracijom, kod ljudi koji žele poboljšati psihičko i fizičko zdravlje te pronaći svoj mir. Kao što je opisano u primjeru iznad, ljudi ponekad imaju sklonost reagiranja autodestruktivno te je stoga ovakav trening od velike koristi. Glavni i konačni cilj ove psihoterapijske tehnike je pomoći osobama živjeti u sadašnjem trenutku bez opterećivanja određenim brigama i strahovima te negativnim mislima i emocijama. Kako izgleda mindfulness trening možete iskusiti na psihološkim radionicama.

Zadnjih godina kao da je postalo IN ‘biti zahvalan’ i svi to kao prakticiraju, no što je zapravo zahvalnost? Kako izgleda zahvalnost? Kako se osjeća? Kako se postaje uistinu zahvalan? Ta riječ nam je toliko poznata a istovremeno i strana.

Jeste li ikada steli u miru, zatvorili oči i razmislili na čemu ste zahvalni u svom životu? Jeste li ikad svjesno odlučili da ste zahvalni?

Zahvalnost je  po definiciji pozitivan osjećaj ili stav koji nastaje kao naš odgovor iznutra na nešto što smo primili ili nam se dogodilo. Najčešće se osjeća nakon što je netko napravio nešto za nas. Istovremeno riječ “hvala” je postala toliko deklarativna u našim životima da je često govorimo samo iz pristojnosti i navike bez da uistinu i osjetimo zahvalnost.

Stručnjaci tvrde kako je zahvalnost prevencija za loše raspoloženje. Kada nam se čini kako sve ide nizbrdo i život nam je dao limun, umjesto da napravimo limunadu kako se to često savjetuje, možemo se prisjetiti i onih trenutaka kada nam je dao med. Ili kada smo sami posegnuli za žličicom i uzeli med. Upravo zahvalnost je taj med koji nam omogućava prisjetiti se lijepih trenutaka i fokusirati na njih i u budućnosti. Zahvalnost proizlazi iz svijesti i osvještavanjem svega što imamo. Od materijalnih stvari do bliskih ljudi u našim životima i na kraju nas samih i naših kvaliteta. Zahvalnost ne bi trebala biti posljedica već uzrok, što znači da ne trebamo biti zahvalni samo nakon što se nešto dogodilo već i unaprijed za sve dobro što želimo da nam se dogodi. Ono što je najvažnije, zahvalnost ovisi samo, isključivo i jedino o nama.

Zahvalnost nije skromnost niti poniznost. Kada smo zahvalni nismo mali, nismo podređeni nekome, nismo dužni niti ovisni o drugima. Tada smo najviše svoji i najbolje verzije sebe. kada smo u stanju zahvalnosti, to nije usmjereno na druge (može biti i ne mora), to stanje je usmjereno na nas same i naš osjećaj blagostanja.

Znastvenici su proveli brojna istraživanja prilikom čega su mjerili otkucaje srca ovisno o emociji u kojoj se osoba nalazila. Kada su se sudionici nalazili u stanju zahvalnosti, njihovi otkucaji srca su bili ritmični i ravnomjerni za razliku od stanja frustracije kada su bili vrlo nepravilni i kaotični. Prema tome, možemo zaključiti da je zahvalnost izuzetno važna za naše zdravlje i najbolje moguće funkcioniranje cjelokupnog organizma.

Zahvalnost ne samo da dovodi do smanjenja lučenja kortizola, inače poznatog kao hormona stresa, već igra ključnu ulogu u našem odgovoru na akutni stres. Pridonosi i pozitivnom ishodu kroničnog stresa koji nerijetko ima štetan učinak na zdravlje, može značajno pomoći u prevladavanju psihotrauma, povezana je s pozitivnim razmišljanjem te možemo reći kako je jedna od mjera očuvanja mentalnog zdravlja.

Odlučite idućih dana razmisliti što je to na čemu ste zahvalni. Za početak možete i trebate sami sebi reći: “Hvala što sam preživio/la cijelu ovu ludu godinu i suočio se sa svim izazovima koje je donijela.” Nakon toga možete izabrati samo tri stvari na kojima ste zahvalni. Svatko od nas može naći minimalno tri stvari na čemu je zahvalan te kada ih nađete, uzmite par minuta vremena i pokušajte ostati u mislima s njima. Ostavite u mislima samo to na čemu ste zahvalni bez bježanja u negativnosti ili ono što vas muči. Poslije toga, uvidjet ćete kako se bolje osjećate te kako svaki dan možemo napraviti nešto za naše raspoloženje. I to ovisi samo o nama. 

Zahvaliti se možemo životu, sebi i drugima na razne načine. Možemo napisati na čemu smo sve zahvalni, možemo se nasmijati na šalu bliske osobe i tako joj dati do znanja da smo zahvalni što se trudi uljepšati nam dan, možemo poslati lijepu misao nekome, pokloniti zagrljaj ili prići drugoj osobi ili sami sebi u ogledalu i iz srca reći: “Hvala ti za sve što činiš za mene.”

Zahvalnost je Vaša odluka, izaberite je i osjetite.

“Zahvalnost nije primarno odnos prema drugim osobama. To je naš stav prema cijelom svijetu i sebi.”

Ljudski mozak je jedna od najsloženijih strruktura koja postoji u prirodi i najsloženiji organ u našem tijelu. Kontrolira i koordinira naše motoričke i kognitivne funkcije, emocije i pamćenje te cjelokupno funkcioniranje. 80% našeg mozga čini voda koja omogućava opskrbu mozga hranjivim tvarima te ukoliko je ne pijemo dovoljno, može doći do problema u kognitivnom funkcioniranju. Optimalno je piti 1 litru vode na 25 kilograma tjelesne težine. Ukoliko već niste, sada je pravi trenutak da uzmete čašu vode i popijete par gutljaja, zar ne?

Kad mozak “zakaže”

Mozak je povezan sa više od bilijun sinapsi a donedavno se smatralo kako jednom razvijen mozak (razvoj se odvija u dječjoj dobi) nema više sposobnost obnoviti se ili regenerirati. Nova istraživanja pokazuju suprotno. Neurogeneza (razvoj novih neurona) omogućava neuroplastičnost mozga. Neuroplastičnost je sposobnost mozga da se reorganizira i uspostavi nove sinapse između neurona koji preuzimaju ulogu i funkcionalnost oštećenih dijelova. To je sposobnost koja nam omogućava da se mozak stalno modulira, stvara nove živčane stanice i uspostavlja veze između postojećih neurona. Na primjer, kada nakon oboljenja dođe do oštećenja i gubitka neurona, ako se mozak adekvatno stimulira, on taj gubitak kompenzira reorganizacijom. Okolni neuroni preuzimaju funkciju oštećenih neurona dovodeći do oporavka onog dijela tijela koji je oštećen.

Intenzivna neurorehabilitacija u tome ima odlučujuću ulogu. Neurohabilitacija dokazano ostvaruje odlične rezultate u poboljšanju zdravstvenog stanja pojedinca, a neurorehabilitacija robotikom je čak korak ispred standardne neurorehabilitacije. Neuroplastičnost ovisi o aktivnosti koja uključuje svjetlost, zvuk, vibraciju i pokret. Neurorehabilitacija je složena i sastoji se od elektrostimulacije pojedinih mišićnih skupina i živaca, hipobarične terapije, kineziterapije s naglaskom na posebne tehnike, vježbe na izokinetičkom dinamometru, te ostalih fizikalnih procedura uz podršku psihologa i liječnika specijalista

Pozitivan ishod će biti veći što je naša motivacija veća jer se promjene događaju kada je mozak spreman za njih, tj. kada mi odlučimo da smo spremni za njih. Što više ponavljamo određeni pokret, osjećamo emociju u tijelu ili vrtimo misao u umu, oni će jačati jer ponavljanjem veze između neurona u našem mozgu postaju snažnije. Promjene možemo stimulirati učenjem a zadržat će se one koje najviše puta dosljedno ponovimo. Ukoliko ste pomislili: ali ja ne mogu ovo ili ono, slijedi još jedna informacija. Mozak se mijenja na osnovi unutarnjih mentalnih vježbi te uključuje iste mehanizme koji kontroliraju promjene u “vanjskom” fizičkom pokretu, što znači da se ne moramo niti milimetra pomaknuti da bi potaknuli promjene u mozgu i boljem općem stanju funkcioniranja. Neke od tehnika koje i sami možete primjeniti su: vizualizacija, čitanje novog sadržaja, vježbanje nedominatne ruke ili noge, fizička aktivnost drugačija od one na koju ste navikli, ples, učenje novih riječi ili stranog jezika.

Što ćete već danas izabrati novo za učenje i tako pokrenuti promjenu u svom mozgu te stvaranje novih neuronskih krugova?

Što je ono s čime se svaki čovjek suočava svakodnevno?
Što je ono što je postalo novo normalno još davnih dana a nikada nije trebalo?
Što je ono zbog čega dolazi do bolesti?

Stres.

Stres je pojam koji se desetljećima koristi i uobičajeno je reći “pod stresom sam” iako ponekad više ne možemo ni odrediti zbog čega.

Koja je vaša definicija stresa? Kako prepoznate da ste pod stresom? Gdje ga osjećate najčešće? Koji su vaši simptomi stresa?

Stres je obrazac emocionalnih i fizičkih reakcija koje prati subjektivan osjećaj preopterećenosti a koje nastaju kao reakcije na određene događaje. Stres možemo dodatno definirati i kao skup fizičkih i psihičkih promjena koje nastaju kada vanjski i unutrašnji čimbenici (stresori) remete homeostazu tj. ravnotežu organizma. Tri su glavna izvora stresa: traumatski događaji, nenadave životne promjene te svakodnevna neugoda.

Način na koji će se pojedinac nositi sa stresom je pod utjecajem učenja i iskustva. Mi smo svi u određenim dijelovima preslike naših roditelja te učimo prvo po modelu. Kakve reakcije su naši skrbnici i najbliži imali na različite životne situacije vrlo je vjerojatno da ćemo i mi imati. Najčešći simptomi stresa su nemir, otežano ili ubrzano disanje, neodređen strah, lupanje srca, knedla u grlu, znojenje, bolovi u leđima, probavne smetnje te problemi sa spavanjem.

Jedna od najučinkovitijih metoda nošenja sa stresom je disanje.

Disanje je prijenos kisika iz zraka u stanice tkiva te prijenos dioksida u suprotnom smjeru. Ono čega nismo svjesni je da svaki put kada smo pod stresom, naše tijelo zapravo nema dovoljno kisika. Ljudsko tijelo je poprilično kiselo, a ta kiselost se pretvara u toksični otpad koji dovodi do raznih oboljenja. Upravo disanjem se tog otpada rješavamo. Disanjem otpuštamo, fizički, emocionalni i mentalni otpad. Znači otpuštamo i emocije koje nas opterećuju te misli koje nas izluđuju umjesto da nam koriste.

Sljedeći put kada osjetite stres u svom tijelu, udobno se smjestite te samo počnite disati. Nakon par udaha i izdaha osjetit ćete olakšanje te kako sve opterećujuće misli i emocije polako napuštaju vaš um i tijelo. Nastavite s disanjem dok ne osjetite u potpunosti olakšanje i mir, za što će vam trebati svega nekoliko minuta.

“Zdrava vanjština počinje od unutrašnjosti. Zdrava unutrašnjost počinje od disanja.” – Urich

Ideja “ne raditi ništa” može vam se činiti suludom, no neprestan rad i nagomilavanje dodatnog posla može biti svojevrsna ovisnost koju ne prepoznajemo kao takvu jer nas društvo neprestano hvali zbog napornog rada.

Ukoliko naporno radimo, mi vrijedimo. Ukoliko se nismo ubili od posla, to se ne računa.
U našoj je prenatrpanoj i potrošačkoj kulturi osuđeno “ne raditi ništa”.

Činjenica je da uvijek nešto radite, čak i kada samo uživate u zadovoljstvima besposličarenja.

Psiholozi tvrde da takvo uživanje nije potpuno pasivno već je to prilika da uživate u trenutku i prikupite energiju za ostatak dana ili tjedna.

Vrijeme koje provedete ne radeći ništa može i dalje imati svrhu poput punjenja baterija, zdravlja ili relaksiranja.

Briga o sebi i vrijeme koje provedemo ne radeći ništa mogu imati pozitivan utjecat na našu produktivnost i kreativnost.

Neuroznanstvenici tvrde kako učinkovito funkcioniranje našeg mozga ovisi o pauzama, ne samo da tada puni baterije, već obrađuje sve podatke koje smo usvojili, poboljšava se memorija i potiče bolje i brže učenje. Isključivanje od svakodnevnih zadataka pomoći će vam uspostaviti bolju kontrolu nad vašim fokusom i koncentracijom.

Ideja nije da u ovom trenutku odustanete od svega što radite i zanemarite svoje obaveze. Ideja je izabrati neko vrijeme u tjednu, možda za početak 30 minuta do sat vremena u kojem nećete raditi ništa. Kako će izgledati vaše “ne radim ništa” svatko će prilagoditi sam sebi. Poanta je da u tom vremenu ne radite ništa što morate i što je potrebno već da izaberete ono što vam baš sada paše te u tome uživate bez grižnje savjesti i osjećaja krivice. To može biti slušanje glazbe, šetnja s ljubimcem u prirodi, čitanje, slikanje, kava sa samim sobom, gledanje oblaka ili doslovno ležanje bez ikakve aktivnosti i animacije. Sve je dopušteno samo dok vam radi ugodu. U početku će možda biti malo čudno besposličariti no dajte si malo vremena da počnete guštati u vremenu samo za sebe i regeneraciju. I nemojte pretjerati ????

S nadolazećim vikendom evo par misli. Danas i sutra obavite sve što morate pa preko vikenda ukradite vrijeme i napravite mali eksperiment. Ako vam se svidi, slobodno podijelite i svoja iskustva te načine kako ste odabrali “ne raditi ništa”.

Kad bih vas upitala volite li život u zoni komfora, uvjerena sam kako bi većina uz mrgođenje jasno i odlično odgovorila: “NE!”

Toliko poznata zona komfora nikome nije poželjna niti ugodna, barem u teoriji. Istovremeno, koliko vama bliskih ljudi živi u zoni komfora? Koliko dijelova vašeg života se nalazi u zoni komfora? Svi smo u nekom trenutku upali u tu zamku i poneki aspekt života živimo u njoj. I to je u redu, sve dok smo zadovoljni okruženjem u kojem se nalazimo. No što kada više nismo zadovoljni? Što kada ona postane način života, a taj život nam se ne sviđa?

Izraz „zona komfora“ je zapravo krivo protumačen jer komfor je nešto poželjno i ugodno. A ono što mi nazivamo zonom komfora nije ugoda niti sreća, već suprotno.

To je okruženje koje nam nije dovoljno dobro no izbjegavamo promijeniti ga iz straha da će novo okruženje biti još manje ugodno ili zadovoljavajuće. Temeljna emocija koja nas drži u „zoni komfora“ je strah koji paralizira pri samoj pomisli na izlazak te ne dozvoljava uopće vidjeti potencijalnu priliku koju izlazak iz zone komfora može pružiti. Iz tog razloga ljudi ostaju u lošim brakovima, na lošim poslovima i slično. Zbog straha da će nešto novo biti još gore. Ako promijenimo naziv ovog stanja i nazovemo stvari pravim imenom, možda lakše donesemo određene odluke.

Zona komfora je ugodna, no ono u čemu se većina ljudi nalazi je „zona kontroliranog zadovoljstva i boli“ jer mi pod čvrstom kontrolom držimo svoje nezadovoljstvo.

A što sad s tim? Svladati lekciju o izlasku iz zone kontroliranog nezadovoljstva i boli koja zahtjeva promjenu i otpuštanje, mogu nam pomoći zmije. Rijetko tko ih voli no one nas uče vrlo važnu lekciju svojim čestim odbacivanjem kože. Nužno je s vremena na vrijeme otpustiti stare ideje, navike, razmišljanja, ponekad čak i osobe u svrhu vlastitog razvoja i napretka. Ponekad je otpuštanje vrlo težak proces i lekcija no nove stvari ne mogu doći ako za njih prethodno ne napravimo mjesta. A malo toga ćemo u životu postići ako u tridesetima ili četrdesetima imamo ista uvjerenja i navike koje smo imali u dvadesetima i ranije. Bitno je prihvatiti kako će u našim životima biti raznih oluja i kako ćemo se odmaknuti od stvari u koje smo uložili puno vremena, ljubavi i energije. Međutim kako bi nastavili rasti, upravo su nam te oluje i otpuštanja nužni. Potrebno je zatvoriti poneka vrata za sobom i zakoračiti na posve nova mjesta te na taj način svakim novim korakom izaći iz zone kontroliranog nezadovoljstva i boli. Izaberite jednu malu stvar, jednu sitnicu, unesite željenu promjenu i promatrajte daljnji proces.

“Kad boli zub, svi potrče zubaru. Kad duša boli, radije trpimo bol.”

Ujutro kad se probudite, vjerojatno dan započinjete pranjem zubi. Zatim slijedi tuširanje, češljanje, oblačenje, netko možda preferira vježbati ili se lagano istezati ujutro a netko ulazi u ostatak dana uz druge navike. No ono čime svi započinjemo dan je tjelesna higijena: umivanje, pranje zubi, tuširanje. A što je s mentalnom higijenom? Kakve su nam misli, kakve su nam emocije, kakav je odnos s drugima? A sa samima sobom?

Održavanje tjelesne ili dentalne higijene nam je sasvim normalno međutim mentalna higijena je još uvijek prilično upitan pojam. Zašto pažnju posvećujemo u tolikoj mjeri vanjskom, a zapostavljamo unutrašnje? Umit ćemo se, ispeglat ćemo odjeću koju nosimo, obrisat ćemo cipele. Idemo čak i korak dalje od toga; počistit ćemo stubište, oprati auto, ako ogrebemo auto ispolirat ćemo ga, ako pokidamo majicu, zakrpat ćemo je ili kupiti novu. Uložit ćemo vrijeme i novac u vanjsko, a u ono unutrašnje?

S obzirom da živimo u vremenu gdje je razina stresa povećana, mentalna higijena je neophodna za očuvanje mentalnog zdravlja a mentalno zdravlje i stabilnost su neophodni za očuvanje fizičkog zdravlja.

Ljudi često imaju averziju prema radu s psihologom zbog srama ili osjećaja kako s njima nešto nije u redu ukoliko im je potrebna pomoć stručnjaka za mentalno zdravlje, a zapravo je upravo suprotno. Jedan od pokazatelja brige o sebi i zdravog načina funkcioniranja je upravo prepoznati i prihvatiti da se ponekad susrećemo s izazovima koji su nam teški za nositi se sami s njima te tada potražiti pomoć bliskih ljudi ili stručnjaka kako bi napravili potrebne promjene i time poboljšali kvalitetu svoje svakodnevnice pa samim time i cjelokupnog života.

Što je s vašom mentalnom higijenom? Svi se svakodnevno susrećemo s raznim izazovima no prednost članstva u ovoj Udruzi je što sada imate mogućnost podijeliti misli i emocije s kojima se nosite i uz podršku stručne osobe pronaći drugačije načine kako se svakodnevno nositi s njima te što napraviti u određenim situacijama u odnosima s drugima ili sami sa sobom.

Cilj rada je da zajedno proširimo sliku i pronađemo prostor za mala poboljšanja koja će dugoročno dovesti do velikih promjena. A o tome zašto imamo otpor prema promjenama i što je to zona komfora ćemo više u narednim danima.

Koliko često Vam se dogodilo da vas je kolega, roditelj, osoba na ulici ili određena situacija izbacila iz takta zbog nečega što je rekla, što je napravila drugačije od vas ili samo zbog nekog svog mišljenja? A zašto?

Svaka osoba ima svoj krug utjecaja i krug preokupacija. U krugu utjecaja se nalaze stvari koje su pod Vašom vlastitom kontrolom poput Vaših misli, riječi i reakcija.

S druge strane u krug preokupacija ulaze sve one stvari, ljudi i njihove riječi te reakcije koje nisu pod vašom kontrolom niti trebaju biti.

Ponekad Vam se može učiniti kako Vaše misli nisu pod Vašom kontrolom (pogotovo kada se nalazite u stresnim situacijama, kao što su  konflikt sa šefom, kolegom ili partnerom). Možete čak i pomisliti kako je Vaš mozak predodređen na negativno razmišljanje i kako mu nema pomoći. Međutim, to nije istina. Mozak najčešće čini ono što je navikao, odnosno razmišlja u smjeru, u kojem je naučen razmišljati. Pustite li ga da čini ono što je navikao, ići će starim putevima i kreirat će misli na način kao što su to činile osobe koje su sudjelovale u Vašem odgoju, za koje ste se vezali ili od kojih ste učili. Ipak, ukoliko odlučite „raditi na sebi“ te stare puteve moguće je mijenjati. Na svoje emocije i reakcije možete utjecati rečenicama koje si govorite, slikama koje stvarate u svojoj glavi, naočalama kroz koje promatrate svijet i važnosti koju pridodajete situaciji.

1. Odredite svoj krug utjecaja i krug preokupacija. Zapišite na papir sve ono nad čime imate utjecaja. To mogu biti male stvari poput biranja namirnica za obrok do donošenja odluka o prolasku nekog projekta, poslovnog plana i slično. Jednako tako odredite i svoj krug preokupacija, zapišite stvari koje Vas muče, a na koje nemate direktan utjecaj.
2. Primjetite tijekom dana koliko se bavite stvarima nad kojima imate utjecaja, a koliko stvarima van Vaše kontrole.
3. Kad god se nađete u nekoj stresnoj situaciji pitajte se: Koje su stvari koje su u mojoj domeni utjecaja i što mogu učiniti, a koje su stvari na koje nemam utjecaja i moram ih prihvatiti. Ukoliko nešto možete učiniti, učinite to odmah. Ukoliko ne možete prihvatite i krenite dalje.

I na kraju ću Vas još jednom pitati – gdje ste VI? A gdje želite biti?

Postoje različite predstave o tome što je rad s psihologom te zašto je zdravo prakticirati ga za sve ljude. Neki misle da idu na prijateljski razgovor poput subotnje kave, drugi misle da će ih osoba preko puta njih procjenjivati, tražiti njihove slabe točke i slično, dok treći ni ne pomišljaju na to jer je psiholog za bolesne ljude i njima ne treba. Jedna od uobičajenih zabluda je da morate biti „ludi“ da bi išli psihologu.

Psiholog je stručna osoba koja putem slušanja i postavljanja ciljanih pitanja, te korištenja drugih tehnika i alata zajedno s vama otkriva izazove s kojima se mučite, njihove uzroke te vam pomaže vidjeti objektivnu proširenu sliku i odabrati najbolje rješenje. Psiholozi ne daju odgovore, oni vam pomažu da ih sami nađete. Ono što već znamo ili mislimo da znamo nije uvijek najbolje za nas, a ponekad čak nije niti istinito. U takvim situacijama je psiholog upravo ta nepristrana osoba koja vam pomaže distancirati se i sagledati situaciju iz drugog kuta te dobiti novu perspektivu. Uz navedeno, psiholog vam pruža empatiju i bezuvjetno prihvaćanje lišeno bilo kakvog osuđivanja.

Da bi psihologijski rad rezultirao uspjehom, to podrazumijeva i zahtjeva vašu aktivnu suradnju koje se sastoji od:

1. Redovnih dolazaka na zakazane seanse
2. Želje da se određeni problem riješi
3. Sudjelovanja u razgovorima
4. Primjenjivanje onoga što smo zaključili na seansama i nakon seansi

Nekoliko benefita rada s psihologom

1. Olakšanje jer u privatnom povjerljivom razgovoru možete podijeliti sve što možda nemate kome ili nikome ne želite reći.
2. Šira i objektivnija slika trenutke situacije jer psiholog nije emotivno uključen u vašu situaciju te je stoga može sagledati objektivno i s distance.
3. Podrška prilikom spoznavanja i prepoznavanja problema te odabira rješenja.
4. Podrška u nošenju s raznim emocijama koje se javljaju i preplavljuju vas.
5. Podrška tijekom procesa promjene koji započinjete.

Nakon provedenog istraživanja psiholozi su zaključili kako dvije trećine ljudi koristi fizičke aktivnosti kao sredstvo ublažavanja simptoma stresa i depresije te čvrsto vjeruju da e to jedan od najučinkovitijih i najbržih načina za brzo olakšanje njihovih mentalnih tegoba te podizanje raspoloženja i energije.

Često čujemo kako ljudi nemaju vremena ili su preumorni, a istina je da se time poboljšava vaše opće energetsko i mentalno stanje.

Tijekom fizičke aktivnosti, razvijamo pozitivne osjećaje i razmišljanja jer prema teoriji psihologa Alfreda Bandure; nakon što smo svladali određen tjelesno zahtjevan zadatak doživljavamo osjećaj samodjelotvornosti (osjećaj vlastite sposobnosti udovoljiti zahtjevima postavljenim pred nas) što vodi ka osjećaju postignuća i ponosa te posljedično umanjuje negativne emocije pa čak i depresiju.

Što se u tijelu događa tijekom fizičke aktivnosti?

Neurotransmiteri koji utječu na raspoloženje i emocije, a stimuliraju se tijekom aktivnosti, smanjuju osjećaj izloženosti stresu te time čine emocionalno stanje pojedinca boljim. Mozak je stimuliran oslobađati endorfin za koji mnogi tvrde kako je emocionalni analgetik i da je potrebno samo 10-tak minuta da se aktiviraju osjećaji opuštenosti, smirenosti i dodatna energija. Uz endorfin, aktiviraju se hormoni noradrenalina, dopamina i serotonina koji poboljšavaju raspoloženje i njihov učinak rezultira poznatom „trkačkom srećom“ koja se javlja nakon aktivnosti. Redovna fizička aktivnost pozitivno utječe na naše mentalno zdravlje odvraćajući nam pažnju od briga i frustracija te pružajući jasnoću razmišljanja nakon što smo um rasteretili nagomilanih informacija koje nam otežavaju rasuđivanje.

Poboljšavanje mentalnih sposobnosti?

1. Istraživanja pokazuju kako redovna fizička aktivnost dva puta tjedno poboljšava našu sposobnost pamćenja i učenja zahvaljujući endorfinu i djelovanju živčanog sustava koji potiče rast novih moždanih stanica a ujedno se povećava i koncentracija te ciljano upravljanje pažnjom uz dodatno poboljšanje efikasnosti u donošenju odluka.
2. Ratey i Loehra u svojim istraživanjima donose rezultate kako redovna aktivnost u mladoj i odrasloj dobi usporava pad mentalnih sposobnosti do kojeg dolazi u staroj dobi te čak smanjuje vjerojatnost pojave demencije.
3. Sveučilište Duke je svojim istraživanje pokazalo kako je redovna aktivnost umanjila simptome depresije kod 60% sudionika tako što su se stvorile nove neurološke mreže te oslobodili neurotansmiteri koji podižu raspoloženje.
4. Ukoliko se često osjećate tjeskobno, vježbanje će utjecati na otpuštanje tjeskobe te osloboditi tijelo napetosti i stresa.

Ono što dodatno poboljšava naše mentalno zdravlje je interakcija s drugim ljudima koja nam donosi zadovoljstvo. Upravo to je prednost grupnih aktivnosti na kojem pronalazite osobe sličnih interesa te dijelite ugodne i sretne trenutke.

Savjet prije početka redovnog vježbanja: Postavite si razumna očekivanja jer mnogi odustanu od vježbanja zbog prevelikih očekivanja koja postave pred sebe. Pratite ritam svog tijela te poštujte njegove granice, no nemojte odustati ako vam se na prvu učini zahtjevno. Dajte sebi i svom tijelu vremena da se privikne i nauči nove pokrete jer dugoročno ćete sigurno imati benefite od redovnog dolaska.